Nagrada "Alan Paton" | |
---|---|
Država | južnoafrička Republika |
Prvi put dodijeljena | 1989 |
Trenutno nagrađeni | C. A. Davids (2023) |
Književna nagrada Sunday Timess CNA, ranije poznata kao Nagrada Alan Paton (Alan Paton Award), osnovana 1989, jest literarna nagrada koja se dodjeljuje svake godine u Južnoafričkoj Republici. Ime je dobila po književniku Alanu Patonu, autoru knjige Cry, The Beloved Country, a sponzor je johanesburški sedmičnjak Sunday Times. Sastoje se od Književne nagrade Sunday Times CNA za nefikciju i Književne nagrade Sunday Times CNA za fikciju. Oba pobjednika dobijaju R100.000.[1] Ivan Vladislavić je jedina osoba koja je dobila obje nagrade.
Prvobitno ustanovljena 1989, Nnagrada "Alan Paton" se dodeljuje svake godine za zaslužna djela publicističke literature. Imao je za cilj da nagradi knjige koje predstavljaju "rasvjetljavanje istinitosti, posebno one njene forme koje su nove, delikatne, nemodne i lete u lice moći", te demonstriraju "saosećanje, eleganciju pisanja, intelektualni i moralni integritet."[2] Nagrada je dobila ime po Alanu Patonu, poznatom južnoafričkom piscu Cry, The Beloved Country (1948).
Godine 2001. ustanovljena je prateća nagrada za fikciju. Kriteriji nalažu da bi pobjednički roman trebao biti roman "rijetke mašte i stila... priča toliko uvjerljiva da postane trajni orijentir savremene fikcije."[2] Nagrada je restrukturirana 2015. kada su dodijeljene nagrade za nefikciju i fikciju. okupljene su kao književne nagrade Sunday Timesa; novac za svaku nagradu je povećan, sa R75 000 na R100 000,[3] a nagrada za fikciju je preimenovana u Barry Ronge Fiction Prize u čast Barryja Rongea, poznatog južnoafričkog novinara koji je bio jedan od osnivača nagrada. [4]
U 2020. došlo je do jednogodišnje pauze zbog pandemije COVID-19.[5] Međutim, nagrade su se ponovo počele dodjeljivati 2021. sa novim sponzorom, CNA, južnoafričkim maloprodajnim lancem prodavnica kancelarijskog materijala, i sada su poznate kao Književne nagrade Sunday Times CNA.[6] Ovaj sponzorski aranžman uslijedio je nakon akvizicije CNA-a od matične kompanije Edcon u februaru 2020.[6] U 2021, knjige objavljene između 1. decembra 2018. i 1. decembra 2020. su ispunjavale uslove.[1]
Godina | Dobitnik | Djelo | Referenca |
---|---|---|---|
2001. | Zakes Mda | The Heart of Redness | [7] |
2002. | Ivan Vladislavic | The Restless Supermarket | [7] |
2003. | André Brink | The Other Side of Silence | [7] |
2004. | Rayda Jacobs | Confessions of a Gambler | [7] |
2005. | Justin Cartwright | The Promise of Happiness | [7] |
2006. | Andrew Brown | Coldsleep Lullaby | [7][8][9] |
2007. | Marlene van Niekerk | Agaat | [10][11][12] |
2008. | Ceridwen Dovey | Blood Kin | [13][14] |
2009. | Anne Landsman | The Rowing Lesson | [15][16] |
2010. | Imraan Coovadia | High Low In-between | [17][18] |
2011. | Sifiso Mzobe | Young Blood | [19][20] |
2012. | Michiel Heyns | Lost Ground | [21][22] |
2013. | Karen Jayes | For the Mercy of Water | [23][24] |
2014. | Claire Robertson | The Spiral House | [3][25] |
2015. | Damon Galgut | Arctic Summer | [26][27] |
2016. | Nkosinathi Sithole | Hunger Eats a Man | [28][29] |
2017. | Zakes Mda | Little Suns | [30] |
2018. | Harry Kalmer | A Thousand Tales of Johannesburg | [31][32] |
2019. | Siphiwe Gloria Ndlovu | The Theory of Flight | [33][34] |
2020. | nije dodjeljena | ||
2021. | Marguerite Poland | A Sin of Omission | [1][35] |
2022. | Tshidiso Moletsane | Junx | [36][37] |
2023. | C. A. Davids | How to Be a Revolutionary | [38][39] |
Godina | Dobitnik | Djelo | Referenca |
---|---|---|---|
1989. | Marq De Villiers | White Tribe Dreaming | [7] |
1990. | Jeff Peires | The Dead Will Arise | [7] |
1991. | Albie Sachs | Soft Vengeance of a Freedom Fighter | [7] |
1992. | Thomas Pakenham | Scramble for Africa | [7] |
1993. | Tim Couzens | Tramp Royal | [7] |
1994. | Breyten Breytenbach | Return to Paradise | [7] |
1995. | Nelson Mandela | Long Walk to Freedom | [7] |
1996. | Margaret McCord | The Calling of Katie Makanya | [7] |
1997. | Charles van Onselen | The Seed is Mine | [7] |
1998. | John Reader | Africa: A Biography of a Continent | [7] |
1999. | Antjie Krog | Country of My Skull | [7] |
Stephen Clingman | Bram Fischer: Afrikaner Revolutionary | [7] | |
2000. | Anthony Sampson | Mandela: The Authorised Biography | [7] |
2001. | Henk van Woerden | A Mouthful of Glass | [7] |
2002. | Jonathan Kaplan | The Dressing Station | [7] |
2003. | Jonny Steinberg | Midlands | [7] |
2004. | Pumla Gobodo-Madikizela | A Human Being Died That Night | [7] |
2005. | Jonny Steinberg | The Number | [7] |
2006. | Edwin Cameron | Witness to AIDS | [7][9] |
Adam Levin | AidSafari | ||
2007. | Ivan Vladislavic | Portrait with Keys | [40][41] |
2008. | Mark Gevisser | Thabo Mbeki – The Dream Deferred | [42][13][43] |
2009. | Peter Harris | In a Different Time | [44][16] |
2010. | Albie Sachs | The Strange Alchemy of Life and Law | [17][18] |
2011. | Ronnie Kasrils | The Unlikely Secret Agent | [45][46] |
2012. | Hugh Lewin | Stones Against the Mirror: Friendship in the Time of the South African Struggle | [47][46] |
2013. | Redi Tlhabi | Endings and Beginnings: A Story of Healing | [48][49] |
2014. | Max du Preez | A Rumour of Spring: South Africa after 20 Years of Democracy | [3][50] |
2015. | Jacob Dlamini | Askari: A Story of Collaboration and Betrayal in the Anti-Apartheid Struggle | [26][51] |
2016. | Pumla Dineo Gqola | Rape: A South African Nightmare | [28][52] |
2017. | Greg Marinovich | Murder at Small Koppie: The Real Story of the Marikana Massacre | [30] |
2018. | Bongani Ngqulunga | The Man Who Founded the ANC: A Biography of Pixley ka Isaka Seme | [31][53] |
2019. | Terry Kurgan | Everyone is Present: Essays on Photography, Family and Memory | [33][34] |
2020. | nije dodjeljena | ||
2021. | Andrew Harding | These Are Not Gentle People | [1][35] |
2022. | Mignonne Breier | Bloody Sunday: The Nun, The Defiance Campaign and South Africa's Secret Massacre | [36][37] |
2023. | Bulelwa Mabasa | My Land Obsession: A Memoir | [54][55][38] |